Ostvarivanje suštinskih promjena

Vjerujem kako će se većina pedagoga, ali i drugih stručnjaka složiti s tvrdnjom da su našim školama prijeko potrebne promjene. Naime, nastava u kojoj dominantnu ulogu imaju učitelji i u kojoj je aktivnost učenika zanemarena, teško može odgovarati suvremenom postindustrijskom dobu koje podrazumijeva stalno suočavanje s promjenama i problemima za koje vrlo često ne postoje jednoznačna rješenja. Premda se možemo složiti oko toga da su kvalitetne promjene u našim školama dobrodošle, pitanje je kako ih potaknuti.

Jednu od mogućnosti za njihovo ostvarivanje predstavlja stručno usavršavanje. Međutim, stručno usavršavanje koje se često svodi na povremeno okupljanje većeg broja učitelja kako bi „naučili“ neke nove mogućnosti ostvarivanja nastavnog procesa teško meže doprinijeti suštinskim promjenama u praksi učitelja. Kolikogod učitelji bili spremni na promjene, problemi i pitanja koja se javljaju nakon povratka u svoj profesionalni kontekst, najčešće ne nailaze na odgovore niti na mogućnost daljnje rasprave. O tome svjedoči izjava Marice Zovko – učiteljice razredne nastave dana tijekom istraživačkog intervjua:

Nije uvijek lako. Od one prve faze, od prve spoznaje, od prve lampice - da to bih mogla pokušati mijenjati kad se vratiš u razred, kad se vratiš u konkretnu situaciju onda vidiš da to baš tako i ne ide. I sad ako tu čovjek nema volju i podršku da promišlja o tome, da nastavi, da razgovara. Jer treba nam netko da s nekim razgovaramo. Kad se vratim s jednokratnog seminara od jednog dana ja nemam koga pitati jer tek kad počneš radit s tim onda ti se javljaju pitanja, problemi. Dakle, meni su sve promjene tako krenule. Voljela sam kad sam mogla nekog pitati. Tu je meni ta naša zajednica (učenja) puno značila. Promjene ne idu jednostavno, promjene ne idu pravocrtno… kako mi mislimo ili smo vidjeli ogledno predavanje i sada mislimo: Sad ćemo mi tako. (Promjene) ne idu po receptu. To sam naučila. Mora svemu aktivno čovjek pristupiti... Najgore je kad se počne pa dođeš do problema i vraćaš se nazad. (M. Zovko, osobna komunikacija)

Hollingsworth i Sockett (1994, str. 2) smatraju kako ni duži tečajevi, pa čak niti poslijediplomsko školovanje ne doprinosi znatno poticanju promjena jer se učiteljima nudi teorija, umjesto iskustava i mudrosti proisteklih iz njihove prakse. Taj problem je uočio i Kurt Lewin (1946, str. 36-37). Naime, on je smatrao važnim poznavanje općih zakonitosti o utjecaja određenih uvjeta na moguće rezultate, izražene u obliku „ako – tada“ tvrdnji. Međutim, to znanje, iako važno, nije dovoljno praktičarima za rješavanje svakodnevnih profesionalnih problema čije uspješno rješavanje uvelike ovisi o specifičnom karakteru situacije u kojoj se javljaju. U takvim situacijama za koje nema jasnih odgovora važnija su rješenja koje pronalaze sami praktičari polazeći od svog pedagoškog umijeća (Schön, 1990). Unatoč svom umijeću, praktičari teško mogu procijeniti imaju li ta kreativna rješenja željeni smjer i intenzitet, tako da se u svojim nastojanjima često vrte u krugu. U tome im vrlo malo može pomoći akademska zajednica sa svojim uvidima, već je važno da sami praktičari preuzmu ulogu istraživača (Lewin, 1946, str. 38). Dakle, nije dovoljno da djelovanje učitelja bude istraženo, već to trebaju učiniti oni sami (Stenhouse, 1975, str. 143). Upravo akcijska istraživanja pružaju učiteljima mogućnost praćenja i objavljivanja rezultata svog djelovanja unapređujući pri tome svoju odgojnu praksu te bogateći pedagošku teoriju novim stvaralačkim rješenjima.

(Bognar, 2009)

 

ADRESA

Udruga "Mreža zajednica učenja"

Stjepana Radića 146, Mihaljevci, 34000, Požega

Hrvatska

 

Kontakt

Kontaktirajte nas

Nazovite nas na 00385 91 273 6944

Pošaljite nam e-poštu

 

OBAVIJESTI

Prijavite se kako bi dobili najnovije obavijesti o aktivnostima udruge...
Upišite svoju adresu e-pošte.